Srednjoškolci nam objasnili zašto su ovako loši rezultati PISA testiranja

Nakon što su jučer u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje predstavljeni rezultati OECD-ova istraživanja PISA za 2015. godinu, zabrinutost je izrazila i struka i politika. Da se uzrok ovakvih rezultata treba naći slažu se svi.

foto: Anton Mezulić| www.srednja.hr

Hrvatska je do sada sudjelovala u 4 ciklusa testiranja i u sva 4 ciklusa smo postigli ispodprosječne rezultate. Indikatori trenda pokazuju da gotovo da nema pomaka – najveći pomak do sad Hrvatska je ostvarila u području čitalačke pismenosti.

Nastavlja se propast škola: Hrvatski učenici lošiji nego prije 4 godine

Ovakvi rezultati su veliko upozorenje i Vladi i institucijama odgovornima za obrazovanje jer je PISA test orijentiran na gospodarski razvoj te je najbolji prediktor gospodarskog rasta i razvoja. I dok se „mukama po obrazovanju“ ne nazire kraj, sustavno zanemarivanje jednog od najvažnijih aspekata države dolazi na naplatu – učenici iz škola ne izlaze ni sa osnovnim kompetencijama. Svjesni da će upravo učenici najviše osjetiti posljedice, odlučili smo ih pitati u čemu vide uzrok ovakvih rezultata.

Četvero učenika 16. gimnazije i jedan učenik X. gimnazije u Zagrebu je iznijelo svoje viđenje problema.

Možete li riješiti ova pitanja s PISA testiranja?

Nemotiviranost i opći mentalitet društva su temeljni problemi

– Mislim da je glavni problem to što je gradivo i škola kao institucija previše udaljena od učenika i simbol je štrebanja i teškog rada. To se događa jer učenicima nedostaje individualni pristup – zbog lakšeg ocjenjivanja i rasterećenja sustava. Ali cijenu danas svi vidimo – u naše najbolje škole se upisuju đaci koji nemaju osnovna znanja o svijetu oko sebe. Stvorili smo sustav koji je discipline poput politike, povijesti i filozofije, koje su se u prošlosti razvijale zbog znatiželje i želje za raspravom, sveo na čisto učenje napamet i rad za ocjenu bez razumijevanja i osobnog napretka. Naše je obrazovanje tako zbog svoje masovnosti ili boljeg funkcioniranja oduzelo od učenika ono najvažnije, a to je učenje i rad zbog samoaktualizacije. Danas umjesto toga imamo generacije koje od toga bježe i povezuju učenje sa prisilom i dosadnim gradivom bez kraja u sustavu koji je samo na papiru obrazovan, govori nam Lovro.

Šest medalja zagrebačkom sveučilištu na međunarodnoj izložbi inovacija

Da je problem u samom shvaćanju funkcije škole i sustavu koji zanemaruje učenika misli i Marin iz X. gimnazije.

– Mislim da je glavni razlog loših rezultata nemotiviranost i opći mentalitet društva. Profesori najčešće ne znaju predavati predmete na zanimljiv način, a zbog utjecaja društva učenici si misle što će mi to u životu i u startu odustaju od tog predmeta, samo štrebaju za ocjenu umjesto da pokušaju to i shvatiti(ima izuzetaka). Naravno da se od nikoga ne bi trebalo očekivati visoko znanje iz svakog predmeta, ali bar neka opća znanja iz prirodnih predmeta i naravno pismenost, smatra Marin.

Učiti radi učenja, ne radi ocjena

Dosta komentara o lošim rezultatima u području prirodoslovnih predmeta kao problem vidi manjak materijala i didaktičke opremljenosti škola, no naši sugovornici se ne slažu.

– Bilo bi divno kada bi nedostatak opreme bio jedini problem, međutim mislim da je najveći problem u kurikulumu koji je prenatrpan i u njemu ne postoji nikakva naznaka individualnog pristupa. Takav način rada dovodi do toga da svi moraju učiti sve makar im nikad neće trebati u životu, što naravno nije moguće, a uz to trebamo imati dobre ocjene pa se na kraju sve svodi na čisto štrebanje bez primjene tog znanja. Kada u jednom tjednu imate test iz kemije, sociologije, hrvatskog i matematike, nemoguće je uopće očekivati da ćete uspjeti sve naučiti kako spada i još zapravo shvatiti sto ste naučili, kaže Ivana.

Najbolji maturanti otkrili što bi mijenjali u hrvatskom obrazovnom sustavu

Kritiku na opsežnost gradiva i učenje radi ocjena ima i Nika.

– Slažem se da je problem u kurikulumu, i u tome kako na nas prenatrpanost gradiva djeluje. Naš cilj bi uvijek trebao biti imat dobre ocjene iz što vise predmeta što možemo, pa kad imamo 4 testa i 3 usmena odgovaranja u tjednu, na nama je da se snađemo kako možemo, što, zbog premalo vremena i previše gradiva, dovodi do štrebanja. Problem u tome je što, umjesto da shvaćamo važnost i logiku iz nekih predmeta i gradiva, mi učimo na temelju rečenica i natuknica, pa nam ništa više nije vrijedno razumijevanja. Zaboravimo gradivo 3 dana nakon testa i onda sljedeći tjedan opet ista rutina. Od nas se ne može očekivati da zapravo naučimo sve što u školi radimo i da to znamo kasnije koristiti, jer za to nam je potrebno više vremena i razumijevanja nego što smo mi sposobni dati jednom od 15 predmeta i jednom od 4 ispita po tjednu, objasnila je podrobno ova učenica 16. gimnazije.

Stručnjaci otkrili zašto su hrvatski školarci podbacili na PISA testovima

Nismo mi sve gluplji, sustav je sve lošiji

Generacije ispitivane u ovome krugu imaju pristup najrazvijenijoj tehnologiji i svjedoče svakodnevnim inovacijama pa ipak polučuju lošije rezultate od svojih roditelja. Ovakvoj nelogičnosti Matko nalazi uzrok u nedostatku prave motivacije.

– Ja mislim da glavni problem nije u kurikulumu i školama nego manjku radne etike i tome što je sistem prevoluntaristički nastrojen. Roditelji, profesori i ini razmišljaju o raznim motivacijskim alternativama i glupostima da motiviraju djecu na nešto što im je očito dosadno i što ne žele učiti i raditi umjesto da im objasnimo što trebaju znati i zašto. Isto tako imamo previše primjera kako ljudi zapravo uspijevaju uspeti se do vrha politike ili korporativnog svijeta bez da znaju neke osnove matematike i slično. Džaba ti najsavršeniji kurikulum i najbolja oprema ako ti djeca nemaju volje učiti to, a ti im govoriš da volju za tim ni ne moraju imat i da je to ok, za kraj govori Matko, također učenik XVI. gimnazije u Zagrebu. 

Odgovori