;

Hrvatska

[INTERVJU] Stipendistica HMB Leonarda na kolokvij iz Demografije izašla dva tjedna nakon carskog reza

18.10.2016 11:37 | Autor: Marko Matijević

Prosvjed Hrvatska može bolje okupio je 40.000 ljudi na glavnom zagrebačkom trgu, ali i brojne druge u ostalim gradovima diljem zemlje, pa čak i dijaspori. Za potrebe organizacije prosvjeda pokrenuta je crowdfunding kampanja, a od viška novaca raspisao se natječaj za dodjelu stipendije studentu ili studentici, roditelju malog djeteta. Nakon provedenog natječaja i razgovora s kandidatima, objavljena je dobitnica nagrade Leonarda Špiranec, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.


Iz inicijative Hrvatska može bolje zamolili su me kao novinara koji prati problematiku stipendija da sudjelujem u komisiji koja ocjenjuje prijave studenata i studentica. Od svih pristiglih prijava, na razgovore je pozvano nekolicina studentica, svaka sa svojom pričom vrijedne pažnje i stipendije. Dobitnica će dobiti 12.000 kuna, odnosno 1.200 kuna raspoređenih na 10 mjeseci.

Odluka o izboru stipendistice je donesena temeljem prethodno objavljenih kriterija, koji su uključivali prosjek ocjena zadnje dvije godine studija i prijedlog ideje za osmišljavanje javnog događaja usmjerenog studentima, a dodatne bodove nosili su studiranje izvan mjesta prebivališta, i aktivnosti u zajednici. S Leonardom sam razgovarao u njezinom domu, dok nas je mali Frane zabavljao s trganjem cijele role aluminijske folije u kuhinji.


Jesi li pauzirala godinu kada si ostala trudna?

Nisam uzela pauzu, suprug kojeg sam upoznala na faksu je na istoj godini i puno smo razgovarali o tom pauziranju godine. Zaključili smo da će nam biti lakše ako budemo skupa pratili generaciju te da ćemo jedno drugome pomagati i da ćemo nekako izgurati godinu. Postavili smo si kao cilj barem skupiti sve potpise, ali ispalo je iznenađujuće, položili smo oboje sve, a on s prosjekom 5.0. Treću godinu sam jedan semestar na faks išla trudna, a drugi semestar sam dobila bebu. Na kolokvij sam izašla dva tjedna nakon carskog reza.

Profesori su bili susretljivi?

Neki su bili jako susretljivi poput profesora Akrapa koji mi je ponudio da pišem kolokvij u njegovom kabinetu ili slobodnoj dvorani kada se oporavim, ali to sam odbila i otišla na ispit kada i svi drugi. Većina ostalih profesora nije primjećivala ili su bili nezainteresirani za situaciju.



Kakva ti je trenutačna fakultetska situacija?

Oboje upisujemo petu godinu, sve je lakše, naviknuli smo se na ovu rutinu. Jako su nam organizirani dani, nemamo niti pola sata da ne znamo što ćemo raditi. Imamo još jednu godinu studija, a zapravo mali sada kreće u vrtić pa će sada sve biti lakše, bar se nadam.

Kako je bilo s kolegama na faksu? Kakva je bila njihova reakcija na trudnoću?

Dok sam išla trudna na faks, studenti su znali buljiti u mene na hodnicima, ali to mi nije bilo pretjerano čudno jer me nisu znali. Kolege iz grupe su mi čestitali što sam odlučila ne pauzirati, a bilo je čak i komentara 'kada mi je teško, sjetim se tebe' što mi bude poticaj za učenje. Kada sam krenula na četvrtu godinu nisam znala što ću s malim. Profesori s katedre za demografiju su mi rekli da je postojala ideja da se otvori prostor za čuvanje djece na fakultetu što mi je zvučalo odlično jer bi me to spasilo. Međutim, nisam nikada dobila odgovor od uprave što je s tim projektom.

Za jedan portal si napisala kolumnu o svojoj situaciji, kakve su bile reakcije?

Napisala sam jedan članak u kojem sam opisala svoju situaciju te ideju o pokretanju takvog jednog projekta na Sveučilištu, ali ljudima po društvenim mrežama se to nije baš svidjelo. Smatrali su da fakultet nema dovoljno kapaciteta te da bi bilo bolje da sam pauzirala godinu pa onda dala dijete u vrtić. Napali su me zato što sam rekla da bih kao redovna studentica trebala imati veću porodiljnu naknadu od nezaposlenih. Komentari su bili da je studiranje moj slobodan izbor te da se trebam zaposliti ako želim veću naknadu.



Smatraš da djevojke koje zatrudne ne bi trebale odustati od svojeg obrazovanja?

Kada sam ostala trudna, nije mi bilo upitno hoću li odustati ili nastaviti studirati. To mi je zapravo bio dodatni poticaj i čvrsto sam odlučila da moram završiti fakultet kako bi djetetu osigurala bolju budućnost.

Misliš da ćeš si s diplomom olakšati pronalaženje posla u budućnosti?

Svakako će mi pomoći pri pronalasku posla, obrazovanje je svakako bitno ne samo zbog zapošljavanja, već i zbog razvijanja mene kao osobe i samorealizacije. Imaš bolji uvid u svijet oko sebe, proširuješ horizonte i družiš se s ljudima koji imaju slične ciljeve i zamisli.

Kakva je trenutačna situacija s porodiljnom naknadom studentica?

Redovne studentice primaju porodiljnu naknadu kao da su nezaposlene, nemaju beneficije niti ikakva dodatna prava za studentske domove. Suprug i ja smo se raspitivali možemo li dobiti apartman na Savi, s obzirom na situaciju, ali takva kategorija za studente roditelje ne postoji. Stipendije također ne postoje, barem do ove. Postoji samo za samohrane roditelje i zapravo moje opcije su bile prijaviti se za porodiljni od 1.600 i dječji doplatak od 300 kuna.



Voljela bi da se zakonodavstvo promjeni i što bi se dogodilo kada bi studentice dobile veća prava nego nezaposleni?

Nitko tko se nađe u takvoj situaciji ne bi trebao odustati od fakulteta, međutim, kako vrijeme ide i kada sam razmišljala hoću li pauzirati, bilo me najviše strah što će biti kada se nakon godine dana vratiti nazad učenju, ići na faks s grupom koju ne poznajem. Ovako sam znala kolegice, tražila ih pomoć. Ne znam kakva bi situacija bila da sam pauzirala, ali sada mi je drago što to nisam napravila. Vjerojatno ima puno studentica koje se ne uspiju vratiti u kolotečinu učenja pa zato i odustanu od fakulteta, ili ga produže.

Preporučuješ im da skupe snage da ne pauziraju godinu?

Ne bih to nikome preporučila, to je teška odluka i svatko ju mora donijeti samostalno. Svakome tko se na to odluči bih rekla da se pripremi da će biti teško. Opet, s poticajima i olakšicama bi bilo puno lakše donijeti takvu odluku. Znam koliko sam se namučila za ovo pa mi je ružno čuti pitanja zašto nisam pauzirala.

Kako izgleda tvoj dan kada imaš neko predavanje?

Drugi semestar na trećoj godini dijete mi je čuvala kolegica koja je imala iskustva s nećacima. Iduću godinu nisam nikoga htjela gnjaviti oko čuvanja kada idem na predavanja pa sam našla tetu čuvalicu. Nismo si je mogli priuštiti, ali nismo imala izbora pa smo se krpali na sve moguće načine. Olakšice i državni poticaji bi tu svakako pomogli, pogotovo nama koji nemamo ''baka servis''.. kada imam obaveza na fakultetu od sat vremena, treba mi čuvanje od tri sata jer to uključuje dolazak i odlazak. Pripremim mu ručak i voće pa odem na faks. Osim priprema za fakultet imam i kućanske obaveze. Najteže mi je kada je bolestan, povraća, neće jesti, budi se noću, skidam mu temperaturu, od brige ne mogu spavati, a još sutra držim prezentaciju na fakultetu koju moram odraditi jer mame studentice nemaju bolovanje.



Jesi ikada razmišljala o tome da odeš s djetetom na faks?

To ne bi bilo korektno jer bi smetao kolegama, profesori bi bili dekoncentrirani, a ja bih cijelo vrijeme morala paziti što radi. To nije dobra ideja, ali ako bih ga mogla ostaviti na čuvanju tijekom predavanja, to bi bilo odlično.

U svemu tome učenje je gušt?

Kada mogu uzeti knjigu, sjesti na miru sama, to mi je zapravo relaksacija. Ne mogu pohvaliti s odličnim prosjekom, ocjene su mi raznovrsne, ali zato suprug ima prosjek 5.0.

Suprug Filip je krenuo raditi tijekom studija kako bi pomogao obitelji?

Da, dosta smo iscrpljeni, dobro bi nam došao odmor, ali uspijevamo sve savladati. On radi preko tjedna, a vikende i kada Frane spava koristimo za učenje . Sada nam je teško, ali znamo kada to prođe da će nam biti lijepo.

Koliko će ti ova stipendija značiti?

Značit će nam financijski, ali više to osjećam kao priznanje za sve što sam dosad napravila. Iznenadila sam se što sam je dobila i drago mi je što sam prepoznata. Nema nas puno u ovakvoj situaciji, ona nije lagana i nitko se ne planira naći u njoj, a ova stipendija je znak da nas se netko ipak sjetio. Država ne daje stipendiju za ovakve slučajeve. Za ovakve situacije ne postoji pravna regulativa ni među centrima za socijalnu pomoć.

Za prijavu na stipendiju tražilo se od kandidatkinja da ispune prijedlog oko nekog događanja koje bi voljeli održati, koji je tvoj prijedlog?

Ideja nije izvorno moja, postoji već duže vrijeme na Ekonomskom fakultetu, a čula sam je od profesora koji su rekli da je postojala želja da se otvori prostor za čuvanje djece djelatnika na fakultetu i studenata. Nisam niti prva niti zadnja koja je majka studentica, a da je takvo nešto postojalo to bi mi bio spas; da sam mogla dijete ostaviti na 45 minuta to bi mi omogućilo odlazak na predavanje, s obzirom na to da suprug radi cijeli dan. Ponavljam, nisam dobila odgovore od uprave oko realizacije takve ideje, a voljela bih je sada provesti ili barem osvijestiti studentice na Sveučilištu o potrebi za time i njihovima pravima i mogućnostima kojih nažalost u ovom trenutku nema puno.

Nadam se da će me ovog puta čuti malo glasnije. U javnosti se priča o demografskoj obnovi zemlje, a ovo bi bila snažna poruka ostvarenju tog cilja. Ne vjerujem da bi time potaknuli studentice da zatrudne, nitko si ne želi otežati život u doba studiranja. Svima je u glavi završiti fakultet, započeti karijeru, dobiti ugovor na neodređeno kako bi mogli uzdržavati obitelj, ali u ovakvim situacijama treba razmišljati o socijalnoj dimenziji koja bi trebala postojati.





Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija