;

Mozgalo

Što smo naučili iz izbora za Europarlament?

27.04.2013 07:09 | Autor: Ivan Ledinski

Nekoliko dana nakon prvih, kako ih mnogi nazivaju, povijesnih izbora za Europarlament, smirenih se i "hladnih" glava možemo primiti analize onoga što smo naučili nakon njih. Pa započnimo...

Prva stvar koja mi pada na um, kao i mnogim drugim analitičarima, jest izlaznost. Ukupna izlaznost od 20 - ak posto (kojih 750 - 770 tisuća birača) predstavlja jedan negativan trend u Hrvatskoj. Jedini izbori koji su privlače manje birača jesu izbori za mjesne odbore, koji, kao takvi, nemaju pretkampanju, kao ni neke visokopozicionirane i poznate političare. Ono što posebno bode u oči jest sve slabija i slabija izlaznost na biračka mjesta, neovisno o tipu. Nadalje, sami birači svoj nedolazak na izborna mjesta brane trima činjenicama. Prva je da je bila lijepa i sunčana nedjelja koju su, eto, željeli provesti sa svojom obitelji. Druga je vezana uz rastuću apolitičnost i umanjenje vjere u političare koje krive za sve nevolje, kao i revoltom radom sadašnje Vlade. Treća je vezana uz njihovo odbijanje izbora ljudi koji, po njima, neće raditi ništa, a mjesečno će primati plaću o kakvu prosječni Hrvat primi u jednoj godini.



Druga stvar je selekcija kadra koji će nas zastupati u Europarlamentu. Mnogi se analitičari slažu da je nakon dugo vremena HDZ imao bolje kandidate, no i oni su predstavljali anonimuse na nekoj široj društvenoj bazi. Obje naše najveće stranke na prvim su mjestima postavili adute, poput Tonina Picule, Biljane Borozan, Dubravke Šuice, Andrije Plenkovića i drugih, no što sa onim ostalim pozicijama? Nekako mi se čini da šira javnost ne zna tko su Melita Mulić, Vedrana Gujić, Kristijan Tušek ili Ivan Bubić. Ili se varam? Usto, SDP je pogriješio što je na listu postavio Sandru Perković Jakovinu koja se proteklih nekoliko tjedana nalazi na vjetrometini raznih dušebrižnika i "lažnih teoretičara" (koje ne odobravam!) kako je dospjela na listu. Ne sumnjam u njezine sposobnosti, no to se moralo izbjeći dok se neke stvari ne poslože, dok im s druge strane bez kandidature ostaju sposobne osobe koje znaju mnogo o mehanizmima Europske unije, poput Daniela Mondekara ili Domagoja Hajdukovića.



Treća stvar je apsolutna pobjeda Tonina Picule, iznenađujuć prolaz Ruže Tomašić, kao najbolje pozicioniranog političara na HDZ - ovoj listi, te slom laburista. Dok izbor Picule ne iznenađuje (ipak je riječ o bivšem ministru Vanjskih poslova u Račanovoj vladi), izbor Ruže Tomašić je ipak svojevrsni šok. Nekako mi je čudno gledati da je na listi bila (i prošla) osoba koja je javno deklarirani euroskeptik. Očito "politička transformacija preko bankovnog računa" zbilja uzima maha jer u njenim zadnjim istupima dosta često spominje izvlačenje novaca iz EU fondova u koje, eto, do nedavno nije ni vjerovala. Ono što me čudi (a i raduje) jest jedan jedini mandat laburista Nikole Vuljanovića, gdje su birači očito prepoznali jeftinu, populističku retoriku njihovih saborskih zastupnika.

               


Četvrto, i posljednje, vezano je uz termin izbora. Iako, ponavljam, karakterizirani kao "povijesni", izbori za Europarlament se nisu, NISU smjeli odvojiti od lokalnih izbora. Sami troškovi iznose između 75 i 85 milijuna kuna koji se se mogli pametnije utrošiti, te zanemarena činjenica da ćemo na euroizbore ponovno izaći za godinu dana.

Na kraju krajeva, analizirajući sve podatke koji su dostupni nakon četiri dana, izbori za Europarlament su se pokazali poražavajućima i, u ovakvom formatu, pogrešnima. Samo se nadajmo da smo naučili lekciju i da ćemo idući put postupiti pametnije.




Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija